Foto: Flickr
Kada govorimo o bilingvizmu potrebno je razlikovati nekoliko termina.
- Ranim bilingvizmom smatra se usvajanje oba jezika do 4 godine, a kasnim usvajanje drugog jezika posle 4 godine
- Simetrični bilingvizm koji označava podjednako poznavanje oba jezika, a asimetrični označava slabije poznavanje drugog jezika
Kako dete naučiti da istovremeno koristi oba jezika?
Iz prakse imamo primere gde su roditelji neinformisani ili su mišljenja da učenje kreće spontano u školicama stranog jezika. Činjenica da dete treba da zna više jezika, ali prvo da savlada bazu svog maternjeg jezika. Usvajanje jezika je bezbolno ako dete nema razvojni govorno jezički problem, ako je to prisutno onda se prvo rešava govorno jezički problem maternjeg jezika i usvaja se drugi jezik-postepeno.
Šta roditelj treba da učini?
Prvo se počinje sa usvajanjem maternjeg jezika. Ako se radi o roditeljima koji imaju različite maternje jezike, a svaki od njih govori sa detetom na svom jeziku, dete će odrastati sa dva jezika koja usvaja istovremeno. Potrebno je paziti da ne dođe do funkcionalne diferencijacije između jezika.
Ako dete živi u dvojezičnoj sredini, a pokazuje teškoće u razvoju kao što smo i naveli potrebno je prvo rešiti problem dvojezičnosti i odlučiti se samo za jedan jezik i to najčešće onaj na kome će se dete školovati.
Jedan od ta dva jezika ostaje prvi tj.onaj kojim se detetu u prvoj godini života obraćala majka – to je maternji jezik.
Roditelj treba dosta da se bavi detetom, razgovara sa njim, čita mu i prepričava razne priče, postavlja pitanja i prati da li dete razume šta mu govori. Rečenice treba da su kraće, izbegavati bujicu nepoznatih reči. Uključiti ga u vrtić i to na jeziku na kom će se školovati jer tu ima podsticaja za govor sa vršnjacima i sa vaspitačima. Jezik koji je drugi dete treba da uči sa ocem ili majkom koji bolje govore i razumeju taj jezik.
Potrebno je znati da deca ne moraju biti vešti u oba jezika. Dok jedan aktivno koriste, drugi mogu da razumeju.
Šta učiniti ako dete ima govorno -jezički problem?
Ako je moguće, možda je najbolje da dete istovremeno ne počinje usvajati dva jezika, već mu treba omogućiti da najpre stvori bazu – govor na osnovnom, maternjem jeziku. Ako razvoj govora na maternjem jeziku bude zadovoljavajući, tada treba razmišljati o uvodjenju drugog jezika. Poželjna je i situacijska razdvojenost ta dva jezika.
Kod dece gde govor zaostaje za govorom njihovih vršnjaka, neće biti dovoljna samo govorno jezička stimulacija kod kuće ili u vrtiću, već takvo dete treba uključiti na logopedski tretman.
Maternji jezik je jezik na kojem mislimo, sanjamo i računamo, mada i drugi jezici mogu postati isto tako važni ili možda i važniji.
Radmila Čvorović, dipl.logoped